Abstract | Unatoč Božjoj transcendenciji, Ivan od Križa ističe mogućnost i stvarnost sjedinjenja čovjeka s Bogom. Sjedinjenje po ljubavi i preobrazba u Boga, događa se putem teologalnih kreposti. Razum se sjedinjuje s Bogom po vjeri, pamćenje po nadi, a volja po ljubavi. Jedini put koji vodi osobu do sjedinjenja sastoji u radikalnom opredjeljenju za Boga isključujući svaku drugu stvar te se traži distanciranost i sloboda od svega, odnosno odricanje od svih dobara bilo zemaljskih bilo nebeskih, dakle i nadnaravnih i duhovnih dobara. Kako bi došli do sjedinjenja s Bogom potrebno je ići ovim uskim putem odricanja, proći tako „noć osjeta“ i „noć duha“, kako bi pročišćeni u osjetilnom i duhovnom djelu sveli se na ništa, tj. ispraznili se od svega onoga što nije Bog te tako dostigli savršenu poniznost i ljubav koje su neophodne za ovo sjedinjenje. U duhovnom životu izmjenjuju dva stanja: stanje duhove utjehe i duhovne suhoće. Ivan od Križa tvrdi kako na početku duhovnog života nastupaju duhovne utjehe a da kasnije nastupa stanje duhovne suhoće. Radi se o stanju u kojem osoba ne doživljava nikakvu utjehu i zadovoljstvo u molitvi i pobožnosti, štoviše, doživljava izvjesnu odbojnost. Duhovna suhoća, kao i duhovna utjeha, u funkciji je rasta u autentičnoj ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Njome Bog kuša osobu je li sposobna za zreliji stupanj ljubavi, da mu ne služi samo poradi darova i utjeha koje prima, nego radi njega samoga. Ivan smatra da ova suhoća prethodi nastupanju kontemplativne molitve. Prema njemu, kontemplacija bi bila uliveno znanje i ljubav; mudrost koja izvire iz ljubavi i u ljubav se ulijeva te uranja u misterij Boga koji je Ljubav. |
Abstract (english) | Even of God's transcedency, St. John of Croass emphasizes the posibility and the thruth of incorporation of man with God. Incorporation according to love and transformation to God is possible through theologic virtue. Intellect incorporates with God through faith, remember according to hope, and will according to love. The only way which leads the person to incorporation consists of radical orientation for God, through elimination of everything else, and it is needed the distance and freedom from everything, that is, renunciation from all goods – of the world, or heavenly, that means, supernatural and ghostly goods. To come to this incorporation with God is to go this narrow way of renunciation, to go through „night of senses“ and „night of spirit“, to be cleaned in sense and spirit part and to come to nothing, that means to be empty from everything that is not God, and reach excellent humility and love needed for this incorpiration. In spiritual life two statement are exchanging: statement of spiritual comfort and of spiritual dryness. St. John of Cross stated that at the begining of spiritual life appears spritual comfort, and after that comes the statement of spiritual dryness. That is the statement in which a person feels no comfort and no satisfaction in pray and devotion, even more, some kind of aversion. Spiritual drayness, as well as spiritual comfort are in functional growth of authentic love to God and neighbour. Accordingly, God makes trials if the person is capable for higher level of maturity to serve Him, not only for gifts and comfort, but personaly for Him. John is the opinion that this dryness is the begining of contemplative pray. According to him, contemplation will be got knowledge and love; wisdom arised from love and in love dived into mistery of God, who is love. |