Svaki je čovjek zbog svoje sklonosti grijehu potreban Božjeg milosrđa. Stoga Otac šalje svoga Sina koji je svojim životom, mukom, smrću i uskrsnućem otkupio svijet. Prije nego je uzašao na nebo, Isus daje šalje apostole u svijet da šire Radosnu riječ, te im daje vlast da djeluju u Njegovo ime. Sakrament pomirenja je jedan od sedam sakramenata koji je Isus ustanovio. On daje vlast apostolima da otpuste ili zadrže pojedine grijehe čovjeka. Sakrament pomirenja je ujedno i sakrament ozdravljenja koji iznova sjedinjuje čovjeka s Bogom. Zbog svoje grešnosti, čovjeku je neprestano potrebno Božje milosrđe i oproštenje. Mnogi su spisi, crkveni oci i mnogi sveci govorili o važnosti sakramenta pomirenja. Iako se bogoslužje sakramenta pomirenja mijenjalo kroz povijest, i pokornici su na različite načine dobivali pokore i oproštenja, ono je u svojoj biti ostalo isto. A to je oproštenje grijeha. Potrebno je istaknuti važnost i veličinu samog sakramenta jer pristupanje sakramentu uključuje kajanje, poniznost, priznanje grešnosti i samo priznanje grijeha. Ovim se sakramentom ističe veličina samog Svemogućeg Boga koji po svojim službenicima svećenicima grešniku udjeljuje oproštenje od svih njegovih grijeha i vraća ga u zajedništvo Crkve. Ovaj sakrament također stavlja samog grešnika pred Svemogućega Boga, gdje čovjek spoznaje svoju neznatnost, grešnost naspram njegove veličine i svetosti. Grešnik također spoznaje da je Bog njegov stvoritelj, i koliko god puta čovjek zgriješio, uvijek će se susresti sa samim Bogom.