Abstract | Kremiranje (spaljivanje) tijela je praksa koju pronalazimo od najstarijih vremena. U diplomskom radu želimo stoga donijeti teološko-moralnu prosudbu kremiranja tijela u svjetlu kršćanske vjere, osobito potaknuti naputkom Kongregacije za nauk vjere „Ad resurgendum cum Christo“ (Da bi se suuskrslo s Kristom), objavljenim u kolovozu 2016. godine. Kako bi se što bolje shvatila (ne)dopuštenost kremiranja, prvi dio donosi religijsko poimanje tijela i smrti. Neobjavljene religije, zbog svog specifičnog pogleda na tijelo i vjerovanja u reinkarnaciju, puno su otvorenije ovoj praksi. Hinduizam tijelo promatra kao zatvor čovjekovoj duši koja se mora izdići iznad tjelesnog života. Sve dok se ne izdigne reinkarnacijom, odnosno ponovnim rođenjem, ona se vraća u život. Cilj je sjedinjenje sa Brahmanom. Budizam na sličan način promatra život. Sve je prolazno, promjenjivo, prividno. S druge strane, židovstvo, islam i kršćanstvo objavljene su religije koje vrijednost tijela vide u tome što ono potječe od Boga i što će jednom u istom obliku uskrsnuti. Islam i židovi stoga ne dopuštaju kremiranje. Kremacija tijela ni u kršćanstvu nije oduvijek bila dopuštena, osim u slučajevima kada je prijetila zaraza i velika epidemija. Tek od sredine 20. stoljeća Crkva, uz određene uvjete, dopušta kremiranje. Dopuštenost kremiranja najčešće određuje motiv odluke za izbor kremiranja. Ukoliko se motivi protive kršćanskoj vjeri, kremiranje je nedopušteno i uskraćuje se kršćanski obred sprovoda. Međutim, i u slučajevima kada se kremiranje dopušta, postoji niz moralnih pitanja te rad donosi crkvene odredbe o ukopu i kremiranju tijela, a obrađuju se i pitanja poput čuvanja urne, dopuštenosti prosipanja pepela, itd. |
Abstract (english) | Body cremation (burning) is something people have been practicing since the earliest times. In this graduate thesis I want to declare theological and moral judgment of body cremation in the context of Christianity, especially to stimulate by issuing instruction 'Ad resurgendum cum Christo’, the Congregation for the Doctrine of the Faith written in august, 2016. In order to better understand the (non) permissibility of cremation, the first part of the book brings the religious perception of the body and death. Unpublished religions, because of their specific view of the body and beliefs in reincarnation, are much more open to this practice. Hinduism observes the body as the constraint of a human soul that has to rise above body life. As long as he does not rise up with reincarnation or re-birth, he returns to life. The goal is to unite with Brahman. Buddhism resembles life in a similar way. Everything is passable, changeable, seemingly. On the other hand, Judaism, Islam, and Christianity are published religions, which see the value of the body in the fact that it comes from God and will resurrect once in the exact same form. Islam and the Jews therefore do not allow cremation. Body cremation in Christianity has not always been allowed, except in cases of contagion and a great epidemic. Since the middle of the 20th century, the Church, under certain conditions, allows cremation. It is most often determined by the motive behind the choice of cremation. If the motives oppose Christianity, cremation is inadmissible and the Christian ritual ceremony is denied. However, even in cases where cremation is allowed, there are a number of moral issues, and the work implements the ecclesiastical provisions on burial and cremation of the body, as well as issues such as preserving the urn, permitting the shedding of the ash, etc. |