Karakter ovog diplomskog rada jest povijesno-liturgijski, liturgijsko-komparativni, apologetski, te u neku ruku i liturgijsko-kreativni. U prvom dijelu ovog diplomskog rada, predstavljen je Ordo Romanus Primus i to u hrvatskom prijevodu s latinskog jezika. Drugi dio rada bit će liturgijsko-komparativnih značajki i u njemu će se usporediti različiti obredi. Pretstavivši prvospomenuti red, želim pomoću tog reda (i koristeći se još nekim izvorima), u trećem dijelu rada, odgovoriti na određene prigovore, prigovore koji govore da je liturgijska obnova koja je uslijedila nakon drugog vatikanskog Sabora zapravo napala neke temeljne istine koje se tiču sakramentalne teologije, i prigovore koji govore da nedavna liturgijska reforma ima svoje idejne korijene liturgijskim reformama koje su provodili protestanti, te da je naša liturgija značajno "protestantizirana". Koristit ću se ovim spomenutim Ordom budući da je on rimski, i dolazi iz doba koje je bilo davno prije protestantske reformacije i to na način da ću uputiti na mnoge sličnosti između ovog obreda i novog reda mise, manifestirali se oni kao stvarne sličnosti ili kao zajednički "nedostaci", te ću tako pokazati da je liturgijska obnova išla ne iz motiva protestantizacije i napada na vjeru, nego iz motiva restauracije što je sinonim sa riječju "obnova". Zato će taj dio biti pomalo i apologetske naravi. Rad će imati i četvrti dio koji je dodatak, obol, velikom većinom moj, u vidu zamišljenog reda mise, sa zamišljeno restauriranim rimskim kanonom.

The character of this paper is historico-liturgical, liturgico-comparative, apologetical and in some aspects liturgico-creative. In the first part of this paper Ordo Romanus Primus is presented, and also given in Croatian translation from Latin language. The second part of the paper is of liturgico-comparative features and in it, various rites are compared. By presenting the first mentioned order, i want by that order (and by using some other sources) give an answer to certain objections, objections which say that the liturgical renewal which followed the second Vatican Council in fact undermined some core thruts of sacramental theology, as well as the objections which say that the the liturgical reform has it's notional origins in liturgical reforms which were done by the protestants, and that this means that our liturgy is significantly "protestantised". I will be using this aforementioned order, since it is Roman and it comes from an age which was long before the protestant reformation, and i will use it in a way in which i will point to many similarities between this rite and the new order of the mass, be those similarities real ones, or just mutual "deficiencies", and thus i will show that the liturgical renewal originated, not from the motive of protestantization or an attack on faith, but from the motive of restoration, which is a synonym with the word "renewal". Therefore, that part will be sligthly apologetical in nature. The paper will have a fourth part which is an addendum, a contribution, in large part mine, in a sense of putative order of mass with a putatively restored Roman canon.