| Abstract | U vremenu u kojem se sve više naglašava dijalog i upoznavanje nekršćanskih religija, postavlja se pitanje kako promatrati odnos između temeljnog poslanja Crkve, misijskog poslanja i dijaloškog poslanja, koje nakon II. vatikanskog koncila u promišljanju teologa i crkvenom naučavanju zauzima značajno mjesto. Pluralizam, koji je jedno od najvažnijih obilježja ovog vremena, pogoduje shvaćanju vrijednosti dijaloga, ali rezultira i relativističkim poimanjem istine, posebice u raspravi o spasenjskoj vrijednosti religija, o nužnosti Crkve za spasenje i važnosti navještaja. Zato u prvom dijelu rada donosimo, na tragu crkvenih dokumenata, narav, teološko utemeljenje, sastavnice i perspektive navještaja i dijaloga. Nadalje, drugi dio kao takav je prikaz teološke misli Nikole Bižace s obzirom na međureligijski dijalog, odnos navještaja i dijaloga, molitvenu dimenziju međureligijskog dijaloga, u okviru čega Bižaca razvija i svoje specifične naglaske u promišljanju. Treći je dio kritički osvrt na prikazanu teološku misao, koja je suočena s izjavama u deklaraciji Dominus Iesus, ali i sa drugom teološkom misli. Tu je prvenstveno istaknuta njezina vrijednost, a zatim i nekakve dvojbe i nedorečenosti s obzirom na pretpostavke dijaloga, odnos religija i spasenja, odnos navještaja i dijaloga. |
| Abstract (english) | The contemporary societal, cultural and theological atmosphere is marked by a theme of dialogue, pluralism and an encounter of different religions. In such an atmosphere of religio-cultural pluralism, but also of strong spirit of relativism, a question is asked about how one should look upon the relationship between the mission of the Church and interreligious dialogue. The goal of this paper is to present that important relationship by following the thinking of Croatian theologian Nikola Bižaca. In the first part of this paper, following the documents of the Church, we will present the nature, theological foundation, elements and perspective of proclamation and dialogue. In the second part of the paper we will analise the theological thought of Nikola Bižaca in respect to interreligous dialogue, relationship of proclamation and dialogie, and in respect to devotional aspect of interreligious dialogue, in frameworks of which, Bižaca develops his specific accents. The third part of the paper represents the synthesis and review of our author's presented theological thought, which is confronted with statemets in the declaration Dominus Iesus, but also with other Church documents and theologians. |
